Kako kombinovati različite stolice oko trpezarijskog stola

Zastarjelo je uvjerenje da trpezarijske stolice moraju biti potpuno jednake da bi prostorija djelovala skladno. Naprotiv, savremeni trendovi diktiraju nešto drugačija pravila. Nije neuobičajeno da se kombinuju različiti modeli, boje ili materijali stolica i da se vrlo lepo uklope sa trpezarijskim stolom. Ipak, takav stil i raspored mora imati jasnu logiku, kako trpezarija ne bi izgledala neskladno, kao da je sastavljena od nasumično kupljenih komada.

Dobar spoj znači sljedeće: odabrati stolice koje se uklapaju sa stolom, ostavljaju dovoljno mjesta i kada su izvučene i kada su podvučene pod sto i slične su visine sjedišta. Stolice i trpezarijski sto treba da djeluju kao zanimljiv i pažljivo odabran set, povezano i usaglašeno, bez obzira da li su stolice različite ili jednake.

Kada različite stolice oko stola izgledaju skladno

Da bi različite stolice izgledale uravnoteženo, one moraju da imaju najmanje jedan zajednički imenitelj – to može da bude boja, materijal, oblik nogu, približno jednaka visina ili sličan oblik. U praksi, stolice za trpezariju mogu da budu blago drugačijeg oblika, ali da su iste boje; jedne mogu da budu tapacirane, a druge drvene, ali ih povezuje boja nogu; stolice sa različitim naslonima mogu da budu usaglašene istom visinom sjedišta.

Pored toga, kako bi bile usaglašene, stolice bi trebalo da imaju vezu sa trpezarijskim stolom. Kontrast se može uvesti postepeno. Ukoliko je materijal drugačiji, biraju se neutralnije, mirnije boje da ne odudaraju od cjeline. Kada uvodimo više boja, ostale karakteristike treba smiriti — npr. sličan oblik stolica, isti materijal nogara ili isti stil.

Najpametnije je birati ih po istom karakteru i stilu. Izbjegavajte da jedna stolica bude moderna, druga rustična, treća klasična, a četvrta, recimo, u industrijskom stilu. Što se više razlikuju po stilu, teže ih je povezati u jednu cjelinu, pa je sigurnije zadržati jedan osnovni pravac i razlike uvoditi kroz boju, materijal ili detalje.

Kako kombinovati boje, materijale i oblike

Kada kombinujemo različite stolice najčešća greška je kada se istovremeno miješaju boja, materijal i oblik bez jasne poveznice. Jednostavnije je promijeniti jednu ili dvije karakteristike, a ostale uklopiti. Ako su stolice različitog oblika, onda treba birati slične ili neutralnije boje. Ako se razlikuju po boji, poželjno je da imaju slične linije, proporcije ili materijal kako bi i dalje djelovale kao dio iste cjeline. 

Ova pravila je najlakše primijeniti kroz nekoliko tipičnih kombinacija koje pokazuju kako se razlike mogu uvesti bez toga da trpezarija djeluje nepovezano:

• Drveni sto i tapacirane stolice mogu dobro funkcionisati kada se povežu bojom nogu, tonom drveta ili smirenom bojom presvlake. Bež, siva, krem ili prigušene zemljane nijanse lakše se uklapaju sa prirodnim drvetom i ne stvaraju previše vizuelnih kontrasta.
• Isti model stolice u dvije boje jedan je od najjednostavnijih načina da se uvede razlika bez narušavanja sklada. Na primjer, dvije stolice na čelu pravougaonog stola mogu biti u tamnijoj nijansi, dok su ostale u svjetlijoj. Zajednički oblik zadržava povezanost, a razlika u boji daje dinamiku.
• Različiti modeli stolica mogu se kombinovati ako imaju bar jednu jasnu zajedničku karakteristiku. To može biti ista visina sjedišta, sličan oblik nogu, isti materijal konstrukcije ili približno jednaka visina naslona.
• Klupa i stolice mogu biti praktična kombinacija u manjim trpezarijama, ali samo ako dimenzije stola i raspored prostorije to dozvoljavaju. Klupa se najčešće postavlja uz jednu dužu stranu stola, dok stolice ostaju na suprotnoj strani i čelu. Važno je da svi elementi imaju sličnu visinu sjedišta kako bi korištenje stola bilo jednako udobno za sve.

Zašto su visina sjedišta i veličina stola važniji od izgleda

Različite stolice mogu izgledati dobro zajedno, ali kombinacija neće biti praktična ako ne odgovaraju visini i dimenzijama stola. Zato prije boje, materijala ili oblika treba provjeriti da li će osoba na svakoj stolici moći udobno da sjedi, priđe stolu i ima dovoljno prostora za noge.

Standardni trpezarijski stolovi najčešće su visoki oko 75 cm, dok se visina sjedišta stolice uglavnom kreće između 45 i 48 cm. Još važniji podatak je razmak između površine sjedišta i donje ivice stola. Poželjno je da bude približno 25 do 30 cm kako bi ostalo dovoljno prostora za noge. Ako sto ima deblju ploču ili konstrukciju ispod nje, taj prostor može biti manji, pa nije dovoljno posmatrati samo ukupnu visinu stola.

Važna je i širina stolica, jer ona direktno utiče na to koliko mjesta za sjedenje može stati uz sto. Za standardne stolice može se računati približno 55 do 60 cm prostora duž ivice stola po osobi, dok je kod širih modela i stolica sa rukonaslonima poželjno ostaviti oko 65 do 70 cm. Zato je za takve stolice trpezarijski sto odgovarajuće veličine onaj koji pruža dovoljno prostora za svako mjesto za sjedenje, bez dodirivanja stolica i skučenog sjedenja.

Ako kombinujete različite stolice, nije neophodno da imaju potpuno jednaku širinu ili visinu naslona. Mnogo je važnije da im visina sjedišta bude približno ista i da nijedna ne ometa osobu pored nje. Prije konačnog rasporeda zato treba provjeriti ne samo koliko stolica fizički može stati oko stola, već i da li se svaka može nesmetano izvući i koristiti.

Kako znati da kombinacija stolica i stola funkcioniše u prostoru

Da su različite stolice dobro uklopljene najlakše ćete prepoznati kada ih posmatrate kao cjelinu. Razlike u boji, materijalu ili obliku treba da budu primjetne, ali nijedna stolica ne bi trebalo da djeluje kao da je slučajno dodata uz sto. Ako ih povezuje bar jedan element, poput slične visine sjedišta, materijala, boje nogu ili načina oblikovanja, kombinacija će djelovati promišljeno.

Važno je i da razlike ne utiču na udobnost. Sve stolice treba da odgovaraju visini stola, da za svaku postoji dovoljno prostora za sjedenje i da se mogu normalno izvući bez sudaranja sa susjednim modelima. Posebno kod kombinovanja širih i užih stolica treba provjeriti da li svaki gost ima dovoljno mjesta za nesmetano sjedenje.

Dobra kombinacija je ona u kojoj se različitosti vide, ali ne stvaraju osjećaj nereda. Ako su stolice međusobno povezane bar jednim jasnim elementom, odgovaraju dimenzijama stola i mogu se udobno koristiti, različiti modeli mogu djelovati kao namjeran dio uređenja, a ne kao nasumično sastavljen set.